Svi mi kreativci kada smo kretali u posao imali smo tu utopističku viziju da ćemo raditi i zarađivati od visoko kreativnih projekata i da će apsolutno svi klijenti percipirati stvari poput nas (jer kako drugačije). Bit će to savršena sinergija koja će rezultirati najboljim produktima i suradnja će biti pravo zadovoljstvo. No, malo pomalo kako smo sazrijevali i rasli u poslu, osvijestili smo sami sebi da to u velikom broju slučajeva uopće nije tako.

Nedovoljno razrađene ideje

Znam iz vlastitog iskustva kako postoje slučajevi kada dobijemo brief od klijenta da se uopće na prvu ne slažemo s njegovom idejom (konstruktivno gledano), točnije njegovom estetikom ili su pak smjernice nepotpune i nerazrađene. U većini slučajeva kod takvih nerazrađenih ideja na samom setu se zahtjevi odjednom ponovno promjene što nikako ne ide u prilog izvršiteljima projekta (nama kreativcima), a da ne pričam što se događa sa zahtjevima u postprodukciji i slično. Mislim da smo svi mi koji radimo u kreativnoj industriji imali barem jedno ovakvo iskustvo koje želimo što prije zaboraviti, ali nam je poslužilo kao dobra škola za buduće poslove i naučilo nas načinu kako da se postavimo u takvim i sličnim situacijama. Iako smo vjerujem tada bili na rubu živčanog sloma, nabacili smo osmjeh te se naravno kao pravi profesionalci prilagodili situaciji i profesionalno odradili posao za koji smo angažirani i u konačnici plaćeni.

Uključivanje kreativaca ne samo u izvršenje, nego i u pripremu projekta

No, pitanje je zašto se takve stvari događaju, mogu li se poboljšati i na koji način? Istina je da mnogi klijenti raspolažu skromnim budžetima pa iz tog razloga mnogi od njih ne angažiraju kreativne agencije kako bi im pomogle u osmišljavanju njihovih kampanja, promidžbenih aktivnosti i tome slično pa to često rade sami. Kada je situacija takva iz iskustva znam da je najbolje okupiti kreativce (fotograf, stilist, vizažist, frizer, snimatelj itd) koje bi ionako ili ovako angažirao za taj posao da svojim sugestijama i iskustvom rada dođete do najboljeg rješenja kada je taj projekt u pitanju, umjesto da se ideja i koncept koji ne drže vodu nametne timu. Kao u svakom tako i u ovom poslu, dobra priprema je ključ dobro odrađenog projekta. Svaki član tima je zasebna karika u lancu koji svojom uslugom pridonosi realizaciji projekta. Naravno, bitno je kod izbora tima da se odlučite za prave ljude koji nisu samoprozvani profesionalci, nego za njih govore rad, znanje, iskustvo i vizija koju imaju kada je riječ o poslu. Dakle, smatram da je uključivanje kreativaca u samu pripremu projekta jako važan segment kako bi u konačnici rezultat bio što bolji, a klijent i svi članovi tima bili podjednako zadovoljni.

Mišljenje i iskustva kolega

Odlučila sam saznati dijele li moje mišljenje i što o ovoj temi misle moji kolege, vizažistica Petra Sever i fotograf Ivan Pavliš. Zanimalo me koliko je kreativna sloboda presudna u njihovim poslovima, kako se nose sa zahtjevima klijenata i smatraju li da kreativce treba više uključivati u samu pripremu projekata, a ne isključivo samo u izvedbu?

Petra ističe kako joj potpuna kreativna sloboda kao takva nije od presudne važnosti jer postoje razni segmenti u kojima vizažist može nadodati ili napraviti nešto što je karakteristično za njegov potpis, a što neće narušiti zahtjeve klijenta. “Rekla bih da mi je presudnija sloboda u kojoj će mi netko dozvoliti da zaista odradim svoj posao dobro - da mi odredi smjernice (što podrazumijeva da mora konkretno znati što želi postići) i dozvoli mi da djelujem unutar njih. Najčešće se susrećem s problemom da dobivam kontradiktorne upute koje previše ulaze u detalje moje struke (najčešće s krivim pretpostavkama oko nekih pravila) dok zapravo u suštini nije objašnjeno što se konkretno u dojmu traži.

Vjerujem da je moja obaveza kao profesionalca koji razumije svoje područje djelovanja savjetovati klijenta i uputiti na potencijalne neželjene rezultate tih istih pravila ako vidim da bi njihova odluka mogla utjecati na to da ne budu zadovoljni onim što su na kraju dobili. U situacijama gdje klijent nakon savjetovanja i dalje želi nešto što smatram da ne funkcionira, mirnija sam jer znam da sam ih uputila u alternativa rješenja i druge opcije. Kroz takav način komunikacije klijenti su svjesni da riskiraju potencijalno manje kvalitetan rezultat odrađenog ili nezadovoljstvo istim na svoju odgovornost te to neće pripisivati razini moje efikasnosti.”

Petra smatra da u kreativnoj industriji nedostaje sveopćeg znanja o tome što koji sektor obuhvaća kako bi se sam projekt mogao adekvatno pripremiti pa je tako često kada je uključena u pripremu projekta zatrpana bespotrebnim informacija koje nisu značajne za njen sektor, a neke bitne informacije su izostavljene. “Klijenti koji su kreativcima spremni dati povjerenje da uz njihove upute odrade ono što se od njih traži trebali bi definitivno češće uključivati cijeli tim u samu pripremu. Ono što također ograničava razvoj takve vrste komunikacije jest što smo i dalje siromašna zemlja pa se radi uštede naše sveukupno sudjelovanje svodi na minimum kako bi kreativna usluga bila što povoljnija.”

Ivan naglašava da mu je kreativna sloboda naravno jako bitna (ovisno o vrsti snimanja), jer će samo tako cijelom projektu dati autorsku vrijednost, a klijentu originalniji krajnji produkt. No, kako kaže s vremenom je naučio kako je nekada najsigurniji scenarij držati se ideja koje je ponudio klijent. “Ako vidim da postoji šansa da nešto učinim boljim i zanimljivijim predložit ću to klijentu. Ako klijenta ne uspijem razuvjeriti - držim se dogovora. Klijentova riječ je uvijek zadnja.” Dodaje mi u šali kako kreativa i improvizacija ponekad znaju poprilično izcrpiti fotografe... tako da "tvrdoglavi" klijent ponekad i nije tako loša opcija.

Ivan se složio s Petrinim i mojim mišljenjem kako je jako bitno da kreativci budu uključeni u pripremu projekata, jer će na kraju oni kao tim realizirati sve ono što je dogovoreno sa klijentom. Ako su neke stvari tehnički neizvedive kvaliteta projekta neće biti u skladu s dogovorima te je zato važna komunikacija, usuglašavanje želja i mogućnosti. “Najgora situacija je kada fotograf dobije samo prividnu slobodu kreativnosti i onda se u nekom trenutku uključi klijent sa svojim intervencijama. To je gotovo uvijek totalni fijasko. Klijenti moraju shvatiti da će im samo originalna ideja i realizacija omogućiti da njihov proizvod bude primijećen. Isto tako dobra ideja ne mora biti skupa... puno genijalnih stvari nastane u poprilično skromnim uvjetima.”- zaključuje Pavliš.